Radite sa novcem, a ne za novac
Nako svih odlazaka siromašnih Bosanaca u Sloveniju, dočekali smo da jedan od najbogatijih postane jedan Slovenac. Matjaž Gantar, čelni čovjek investicijske grupe KD, preko svojih fondova u Bosni i Hercegovini kontrolira imovinu u vrijednosti od 273 milijuna KM ili 136 milijuna eura.
Slovenski fondovi ukupno kontroliraju dvije trećine cjelokupne imovine koja je prošla certifikacijsku privatizaciju u Federaciji BiH, ostalo je u vlasništvu hrvatskih i austrijskih ulagača, a samo jedna “mrvica” nalazi se u vlasništvu domaćeg fonda, PIF-a Naprijed. Među slovenskim bogatašima kriju se osebujni likovi, primjerice, najbogatijeg Mirka Tuša zbog samozatajnosti zovu Fantomom, ali Gantar je sigurno jedan od najživopisnijih. Ne samo zbog stjecanja bogatstva nego i zbog životnog stila. Mnogi se Gantara sjećaju kao basista Ljubljanskih pasa i Pankrta i vole o njemu pisati kao o pankeru koji se obogatio, ali način na koji se probijao kroz život pokazuje da je od malih nogu točno znao što želi.
Još otkada ga je školska pedagoginja zbog brbljivosti i teškoća s koncentracijom umjesto u gimnaziju usmjerila u srednju ekonomsku školu, znao je da to nije bio dobar potez. Znao je i da mu ne odgovara obiteljski katolički odgoj pa je za životni uzor odabrao četiri godine starijeg strica Sašu, koji je imao svoj bend, dugu kosu i hrpu ukora. Znao je i da ako dnevno u prosjeku jedan i pol puta ode u dućan, da će od novca za sladoled u mjesec dana uštedjeti za gitaru.
Džeparac je zarađivao i raznošenjem časopisa, a u svom bendu Ljubljanski psi isticao se kao najozbiljniji: gotovo nikad nije pio i prvi je odlazio kući, ispričavajući se da ujutro ima puno posla. Iako ga je poziv za niške JNA specijalce prekinuo na trećoj godini studija ekonomije, nakon samo dva tjedna prebacio se na lagodnu obuku za veziste, što mu je dalo vremena da u Sloveniji tijekom odsustva osnuje građevinsko poduzeće.
Nakon vojske shvatio je da mu građevina ne ide od ruke, pa je brzo krenuo tražiti “pravi” posao. Nudio se svim poduzećima, a primio ga je Kompas TOZD Turizem. Nedugo zatim započinje karijeru samostalnog brokera, ali još nije imao prijatelja koji bi mu povjerili svoj novac. Sve mu se, međutim, otvorilo 1992. godine kad je Slovenija odlučila petinu društvenog vlasništva razdijeliti investicijskim fondovima. Više od dva milijuna Slovenaca dobilo je certifikate društvenih poduzeća u vrijednosti osam milijardi njemačkih maraka. Gantarova Kmečka družba 1994. godine otkupila je dionice za 13.000 maraka, da bi desetljeće poslije one vrijedile 832.000.
Novopečeni bogataš Gantar brzo je kupio kuću, jedrilicu, Porsche i Chrysler, ali morao je odstupiti s čela poduzeća jer nije imao završeni fakultet. Nakon diplome vratio se na direktorsko mjesto i odlučno odbijao optužbe da je privatizacijski tajkun. “Isplatilo mi se kao i svakom drugom koji je u pravom trenutku kupio prave dionice”, objašnjavao je Gantar. “Neki su znali kako drugi nisu.
Kako sam mogao Ančicu iz susjedne zgrade prisiliti da čita članke o dionicama i razumije ih”. U međuvremenu KD je stekao većinsko ili djelomično vlasništvo u desetak slovenskih poduzeća, a Gantar bio jedan od rijetkih Slovenaca koji je istodobno sjedio u šest nadzornih odbora. Radio je 16 sati na dan i u podrumu prebirao po bas gitari u podrumu svoje kuće. Politiku je izričito odbijao. “Samo je Isus mogao podučavati grupu idiota. Ja nisam Isus”, kazao je jednom prilikom. Osobnu imovinu od 9,5 milijuna eura preselio je na Nizozemske Antile.
Navodno da izbjegne plaćanje poreza, ali on tvrdi da je to namijenjeno zakladi za njegovu djecu. Tvrdi da nije dosegnuo vrh jer ne zna gdje je. “Vrh je izuzetno varljiv i nikad točno ne znaš jesi li ga dosegnuo”. Kaže da je najvažnija osobina menadžera da ima povjerenja u svoje suradnike, tvrdi da su rizici nešto što u svom poslu nastoji izbjeći, a omiljeni slogan mu je: “Ne radite za novac, nego s novcem”. Oduvijek je znao doći do novca i raditi s njim. Možda nije uspio postati najbogatiji Slovenac, ali zato se može utješiti činjenicom da je postao najbogatiji Bosanac.